Međuportalski obračun na relaciji Poskok.info – Abrasmedia se nastavlja tekstom ŠPRD FAŠISTOIDNOM ANTIFAŠIZMU! Dekontaminacija abrašijskih iluzija.

Jedan od problema ovog teksta, kao i portala Poskoka općenito, jeste što ne uspijeva dekonstruirati kritiku vlastitog rada i stigme političke orijentacije koju ovaj portal ima, bez uvođenja u igru omiljenih i nažalost efikasnih pojačanja u vidu nužnih etničkih kvalifikacija druge strane i svega onog što takvo kvalificiranje nosi sa sobom. Svjesni da komunizam i ljevičarstvo u ovom trenutku ne predstavljaju neku ozbiljnu prijetnju potrebno je u igru uvesti neku ozbiljniju opasnost, a šta bi u zemlji do ove mjere razjedenoj međunacionalnom mržnjom bilo prikladnije nego protivniku okačiti i nacionalnu odrednicu, bez obzira što se isti nigdje ne poziva na nju. Ovdje te se ne pita da li je želiš i kako se uopšte osjećaš i izjašnjavaš. Ono si što ti na Poskoku kažu da jesi, a tu je pitanje identiteta svedeno na tri etničke i dvije ideološke kategorije. Kako bi čitaoci Poskoka mogli sa punom sladostrašću pristupiti postavljanju ostrašćenih komentara na omiljenoj stranici ideološko kvalificiranje protivnika je nedovoljno (malo ko uživa u šutiranju mrtvaca), pa se stoga javlja potreba za življim protivnikom, a šta je življe u današnjoj BiH od tri BH nacionalizma. Ovisno iz perspektive kojeg nacionalizma se gleda Abrasmedia tako može biti ustaška, četnička ili balijska, a na Poskoku su izgleda Abrasu namijenili ovu treću kategoriju.
Dekontaminacija abrašijskih iluzija započinje konstatacijom da je: “u BiH postalo je potpuno normalno da se fašizmom i nacizmom etiketiraju Hrvati zato što su Hrvati a četništvom Srbi zato što su Srbi. Tako je svaki Hrvat koji ne diše na fonu unitarne BIH ustaša i naci a svaki Srbin koji je za Srpsku jednostavno četnik....” Kako to obično biva kada se premise postavljaju na temelju generalizacija bilo kakve vrste, teško da će zaključci doprinijeti kvalitetnoj razmjeni mišljenja i boljem razumijevanju (ukoliko je razumijevanje uopšte i cilj). Sasvim sigurno da u BiH postoje oni čija su razmišljanja na fonu citirane uvodne rečenice Poskokovog kolumniste, međutim daleko od toga da se može reći da je to u BiH postalo normalno. Recimo da takva razmišljanja postoje u određenom dijelu bošnjačke populacije, baš kao što u određenim dijelovima hrvatskog i srpskog naroda postoje slična ili ista ekstremistička promišljanja samo drugačijeg predznaka. Uostalom dovoljno je jednom pročitati komentare na Poskoku i uvjeriti se u postojanje takvih generaliziranja. Međutim jedno je sigurno, Abrasmedia ne spada u krug internet medija koji se služe takvim generalizacijama. Tu se nikada nije mogao pročitati tekst koji bi bilo čime ukazivao na tvrdnju da se fašizmom i nacizmom etiketiraju Hrvati zato što su Hrvati a četništvom Srbi zato što su Srbi. Ko ima vremena i volje neka slobodno izvoli potražiti na tom “bliskoistočnom portalu”, kako ga se u tekstu naziva.
Poskokov kolumnista se kako generalizacijama tako i razmatranjem detalja služi po potrebi. Nakon što je realnost uredno podijelio na tri etničke kategorije, te Abrasmedia smjestio u jednu od njih, svojski se prihvatio dekontaminacije abrašijskih iluzija. U toj dekontaminaciji u jedan koš je strpao i Abrasmedia i Mirnesa Ajanovića (opaska o četništvu Bojana Bajića) i vehabije i Bosanski pokret nacionalnog ponosa i Željka Komšića i sve ono što u svojoj glavi doživljava kao nekakvu prijetnju ili nepravdu, bilo to pod nazivom bošnjačkog unitarizma, islamskog radikalizma, neokomunizma, ovisno šta bolje pristaje uz određeni pasus teksta. Izlišno je reći da se tu spaja nespojivo. Džaba bilo što Abrašmedia jednako, ako ne i češće, nije osuđivao pojave islamskog radikalizma i klerikalne tendencije bošnjačkih političara i vjerske vrhuške. Upravo je Abrasmedia prvi usmjerio medijsko svjetlo na postojanje neonacističkog, i za sada virtualnog, Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa. Nije li upravo Abrasmedia izdavao saopštenja za javnost povodom slučajeva u kojem tzv. “šerijatska policija” napada mlade parove u okolini Mostara, a Antifa ekipa povodom istog slučaja ljepila plakate po gradu ukazujući na ovu opasnost? Poskokov kolumnista se međutim pita da li su na Abrasmediji ikada kriticki pisali o tome. Pita se iako odgovor zna, ili ga lako može saznati provjerivši na stranicama Abrasmedije, no nažalost on se ne uklapa u njegovu potrebu da diskvalifikuje oponenta svim sredstvima, bez obzira na vjerodostojnost, te u jedan koš strpa sve ono što doživljava kao prijetnju.
Potreba za trpanjem u jedan koš ne ogleda se samo u odnosu na Abrasmediu pa tako autor dekontaminacije iluzija u jednom dijelu svog teksta zaključuje; “U javnom diskursu Republike Srpske često ćete naići na oštre šprdnje sa četnicima. Nezamislivo je da na isti način na koji "četnik" Vasić piše o Karadžiću i Mladiću, ili da na način na koji se u unutarhrvatskoj polemici piše o Bobanu, Šušku i Tuđmanu da sa istim takvim kriticizmom nekakav Bošnjak usudi nešto napisati o Aliji ili Seferu Haliloviću.” Sjetim se Samira Šestana od njegove “Polikite” neposredno nakon rata pa do njegovih sadašnjih tekstova na portalu na Zurnal.info i sjetim se svih tekstova koje se moglo pročitati i u Slobodnoj Bosni, Danima, Startu... pa ako se tamo nisu na stub srama pribijali i Alija i Sefer i Cerić i Lagumđija na kraju krajeva, od strane nekakvih Bošnjaka, onda valjda ja stvarno ne znam šta je žestoka kritika.
Otvara Poskokov kolumnista u svom tekstu još dosta pitanja o kojima bi se dalo razgovarati, od NGO mafije i Soroša, preko ukidanje imena ulicama Budaka i Francetića, pa do Ferhada Paše Sokolovića. Neka od tih pitanja su sasvim ispravno postavljena, nažalost da se autor njima služi u diskvalifikatorske svrhe sasvim pogrešno ih adresirajući ljudima koji s tim nemaju nikakve veze, već naprotiv, isti ti ljudi i sami postavljaju ta pitanja, ali na prave adrese.