denis.kajic.oneworldseepartner.org

Protestovalo se zadnjih dana i mjeseci, širom bivše nam zajedničke zemlje, za generale, pukovnike, zapovjednike... Uglavnom ove naše, domaće, ali nisu izostali ni skupovi podrške onima izvan Balkana (vidjeti pod “skup podrške Gadafiju u Beogradu”), baš kao da nam nije dosta i ovih lokalnih.

Jučer je u Sarajevu završen 5. filmski festival o ljudskim pravima “Pravo ljudski”, inače, po mom skromnom mišljenju, najbolji festival u gradu. Zašto to mislim? Pa festival “Pravo ljudski” za mene predstavlja puno više od tematike bavljenja ljudskim pravima, termina koji od izlizanosti upotrebe i opšte neprimjenjivosti istih uglavnom služi za samoironičnu šprdnju (podsmijavanje vlastitoj muci) ili asocira na dosadu, seminare i okrugle stolove. Radi se o festivalu koji prikazuje život kroz filmove koji ne ostavljaju ravnodušnim i gdje nakon svake projekcije osjetiš emotivnu reakciju i potrebu da pričaš ili reaguješ na neki način.

Međuportalski obračun na relaciji Poskok.info – Abrasmedia se nastavlja tekstom ŠPRD FAŠISTOIDNOM ANTIFAŠIZMU! Dekontaminacija abrašijskih iluzija.

Moram priznati da su me ipak malo iznenadile reakcije političara i stranaka na analizu i objavljivanje podataka vezanih uz dosljednost sprovedbe obećanja datih pred izbore 2006., koje su iznesene na web alatki: istinomjer.ba.
Naravno, treba uzeti u obzir i osjetljivost perioda predizbornog imidža, kao i populistički karakter same alatke, no ništa od toga ne može sakriti ono najvažnije što ostaje ogoljeno u javnom diskursu: političari su stjerani u kut.

Ovaj, kao i svaki dosadašnji predizborni period, osim pojačane nacionalističke retorike, optužbi i međusobnih podmetanja političke klase, prati kampanja i brojne inicijative koje imaju za cilj povećati broj glasača na izborima. Ne bi, barem što se mene tiče, u tome bilo ništa loše ni neobično, da svaki put tu kampanju ne prati i odiozna doza agresivnosti prema neglasačima koji maltene ispadoše krivi za sve loše što se dešava u društvu.

Protesti protiv pogorsane sigurnosne situacije u gradu Sarajevu, zapoceti proslu subotu, a direktno uzrokovani brutalnim ubistvom sedamnaestogodisnjaka Denisa Mrnjavca, nastavili su se i danas, ispred zgrade kantonalne vlade u Sarajevu, ovaj put sa konkretnim zahtijevima za ostavkama gradonacelnice Sarajeva Semihe Borovac i premijera Kantona Sarajevo Samira Silajdjica. Za razliku od subotnjeg okupljanja gradjana ispred sarajevske katedrale, koje je u potpunosti odisalo zalom za izgubljenim mladim zivotom, odavanjem pocasti i dostojanstvenom indigacijom prisutnih nad neradom nadleznih struktura po pitanju sigurnosne situacije u gradu, danasnji protest je vec u najavi zracio drugacijom vrstom naboja.

Naša zemlja je u teškoj situaciji, ali da bi kriza narasla do nivoa kolektivne psihoze, kakva je na djelu u zadnjih mjesec dana u Bosni i Hercegovini, potrebna je i dodatno odgovarajuća podloga, teren na kojem je odavno posijano sjeme zla, čiji se plodovi ... manje više uredno podrezuju dok korijen ostaje čvrst i netaknut, šireći se sve dublje u zemlju.

Dakle, veceras pocinje Mostarski Interkulturalni Festival (MIF) i buduci da nisam na otvaranju puklo me da nesto napisem. Neki presjek desavanja, vlastitih emocija ili sjecanja, buduci da sam nostalgican samo kada pisem, dok se inace, u svakodnevnom zivotu, projiciram uglavnom u buducnost, pa cak mi i sadasnjost, u neku ruku, dodje kao platforma za vremenski salto naprijed.

Poezija napisana na komadu papira i prikucana na drvo tamo nekih ratnih godina u Mostaru, svjedočanstvo onih koje niko nije pitao ništa i koji svakako nisu ni imali pravo glasa dok je govorilo oružje....

Desili su se i nasilni protesti boraca. Nekako se znalo da će u istoriju poslijeratnih bosanskohercegovačkih protesta ući i nasilni protesti boraca. Vlada je uvijek varala sve i radila na štetu svih kategorija društva, studenata, radnika, penzionera, boraca… ali jedina realna prijetnja i mogući nasilan odgovor očekivao se od strane boračke populacije. Svi smo znali da jedino oni imaju potrebnu snagu, spremnost i moralni kredibilitet kod naroda da se odluče na takav korak.